HR 
EN 
Što Vam je važnije? Deklaracija proizvoda ili potvrda kvalitete prehrambenih proizvoda izravnim i iskrenim pristupom proizvođaču?
Vjerujete li bezuvjetno deklaracijama proizvoda? Birate li hranu onako usput, kako vam dođe pod ruku? Ili pak smatrate da mora postojati bolji i učinkovitiji način opskrbe hranom, koji bi kupcima vratio povjerenje u proizvođače, i vjeru da doista jedemo ono što mislimo da jedemo?
Na našu odluku u odabiru hrane koju kupujemo i konzumiramo utječu raznovrsni čimbenici. Neki od njih su:
- cijena
- promotivne akcije
- lojalnost markama
- navike
- dostupnost određenih proizvoda i dr.
Svakim danom sve više raste svijest o utjecaju hrane na naše zdravlje. Sukladno tome raste i utjecaj informacija o sastavu prehrambenih proizvoda na nas. Također raste i svijest o važnosti podrijetla hrane, te o informacijama o sudionicima u proizvodnom i logističkom procesu.
Stoga kupujući hranu sve se češće i detaljnije informiramo o njoj. Kao primarni izvor informacija koristimo deklaracije koje se nalaze na samim proizvodima. Čitajući osnovne informacije o nutritivnom sastavu i popisu sastojaka procjenjujemo adekvatnost hrane i njenu usklađenost s našim prehrambenih potrebama.
Što je deklaracija proizvoda?
Deklaracija proizvoda je zakonom propisana, za proizvođače obvezujuća oznaka proizvoda, uvedena s idejom zaštite prava i zdravlja potrošača.
Zakonom se propisuju i obvezni elementi deklaracija prehrambenih proizvoda. To su primjerice:
- sastav proizvoda
- rok valjanosti
- nutritivna svojstva
- podaci o proizvođaču i sl.
Istraživanja pokazuju kako je većina potrošača današnjice sklona čitati deklaracije proizvoda. Primjerice, na tržištu Sjedinjenih Američkih Država čak više od polovice potrošača ističe kako zapravo svaki put prilikom kupovine pročita deklaraciju proizvoda. Na razini EU više 70 % potrošača ima naviku povremeno konzultirati deklaracije koje se nalaze na proizvodima.
Ne postoje recentna istraživanja o navikama hrvatskih potrošača po tom pitanju. Međutim, unatrag pet godina svega 10 % Hrvata je čitalo deklaracije i to najviše kako bi se informiralo o roku trajanja i o zemlji podrijetla proizvoda.
Koji podatke bi trebala sadržavati deklaracija prehrambenih proizvoda?
Uz obvezna označavanja proizvoda, u novije vrijeme se pojavljuju i dodatne oznake koje nisu obvezne i koje proizvođači najčešće koriste u marketinške svrhe.
Novije oznake u deklariranju prehrambenih proizvoda
Jedan od primjera je i tzv. Nutri-Score. On kategorizira proizvode u pet skupina koje su označene slovima (od A do E) i bojama (tamno i svijetlo zelena, crvena, narančasta i žuta) sukladno nutritivnoj vrijednosti proizvoda. Prema ovoj oznaci proizvodi označeni sa slovom A i zelenom bojom se preporučuju u konzumaciji. Oni sa crvenom oznakom E trebali bi se umjereno konzumirati.
Na tržištu je popularna i eko oznaka. Ona se pojavljuje kao odgovor na sve veći interes potrošača da biraju hranu koja nema samo pozitivne učinke isključivo na zdravlje pojedinaca nego i na okoliš. Međutim, jednako kao i Nutri-Score sustav, tako ni različite eko oznake nisu regulirane zakonom. Smatra se da one zapravo više zbunjuju potrošače nego im doista pomažu.
Istraživanja ukazuju kako na razini Europske unije ima više od čak 200 različitih dodatnih modela označavanja proizvoda. Posljedično, europske institucije teže kreiranju zajedničkog okvira koji bi regulirao označavanje proizvoda. Okvir bi uključivao ne samo prehrambene aspekte nego i ekološke.
Iako iznimno važne, pa čak i obvezne, deklaracije su ipak samo jedan od čimbenika koji potrošači razmatraju u odabiru hrane. Dapače, u odluci o odabiru proizvoda prevagnuti će povjerenje koje imamo imaju u proizvod i njegovog proizvođača. A povjerenje se ne zasniva isključivo na numeričkim vrijednostima i suhoparnim činjenicama koje su izlistane na deklaraciji.
Kome više vjerujete kada je hrana u pitanju - prehrambenoj industriji ili poljoprivrednicima?
Istraživanje koje se provodi na razini Europske unije analizira povjerenje koje potrošači imaju prema poljoprivrednicima, proizvođačima, trgovcima i zakonodavcima kao ključnim dionicima u prehrambenom sustavu. Od svih spomenutih subjekata poljoprivrednici uživaju naviše povjerenja kod europskih kupaca. Najmanje ga uživaju proizvođači hrane, u što se ubrajaju velika i srednja proizvodna poduzeća.
Čak 67 % ispitanika ima izrazito povjerenje u poljoprivrednike, a proizvođačima vjeruje svega 46 % osoba. Sudionici istraživanja su pokazali i veću razinu povjerenja prema zakonodavcu (47 %) i trgovcima (53 %) nego prema proizvođačima hrane. Poljoprivrednicima kupci najviše vjeruju jer ih smatraju liderima u tri ključna čimbenika povjerenja – kompetencije, briga o potrošačima i transparentnost.
Većina Europljana smatra da poljoprivrednici imaju potrebna znanja i vještine te kako po tom pitanju stoje mnogo bolje u odnosu na preostale tri kategorije dionika. Potrošači u Europi su također i mišljenja da poljoprivrednici više brinu o svojim potrošačima. Smatraju kako su oni više skloni slušati svoje kupce nego li je to slučaj sa proizvođačima, trgovcima ili sa institucijama.
Najveća razlika između promatranih kategorija dionika je zabilježena u slučaju ocjene transparentnosti. U tom segmentu europski potrošači vjeruju kako su prema njima najviše otvoreni poljoprivrednici. Čak 55 % ispitanika smatra poljoprivrednike iskrenima. Istodobno, čak 66 % ispitanika proizvođače hrane smatra neiskrenima.
Zašto postoji nedostatak povjerenja u prehrambenu industriju?
Manjak povjerenja u proizvođače hrane, koje obično predstavljaju velike i srednje tvrtke, je složen problem sačinjen od više različitih čimbenika. Prije svega potrošači smatraju kako su proizvođači hrane iz ove kategorije motivirani izgradnjom vlastitog imidža i postizanjem profita. Tim motivima su vođeni i kada plasiraju informacije na tržište. Potrošači ih nerijetko smatraju i neodgovornima prema zajednici i to ponajviše prema zaposlenicima i dobavljačima. Suvremene potrošače brine i takozvana “masovna proizvodnja“ koja se veže za proizvođače hrane, a koja ima negativne implikacije na okoliš.
Povoljnu alternativu potrošači pronalaze u poljoprivrednicima i to prije svega jer ih smatraju vjerodostojnima. Nadalje, vjeruju da je njihovo poslovanje bliže interesima potrošača te kako svoj položaj na tržištu grade kroz transparentnost. Primjerice, spomenuto istraživanje ukazuje kako stanovnici većine EU zemalja poljoprivrednike doživljaju u izrazito pozitivnom svjetlu. Nerijetko ih opisuju kao “čuvare zemlje”, “kralježnicu prehrambenog sustava” i kao “vrijedne”.
Važno je napomenuti kako potrošači prema poljoprivrednicima razvijaju i dodatne emocije poput empatije. Potrošači vjeruju kako su poljoprivrednici u nepovoljnom tržišnom položaju u odnosu na velike subjekte te kako stoga trebaju imaju prednost u izboru.
Može li se izgraditi povjerenje u prehrambenu industriju i kako?
Opadanje povjerenja potrošača prema velikim i srednjim proizvođača s jedne strane, odnosno rast povjerenja prema poljoprivrednicima je trend koji se javlja u zadnjih par godina. Javlja se paralelno s povećanjem naše svijesti o zdravlju i odgovornom odnosu prema okolišu. Značajan katalizator tih promjena i poluga u izgradnji povjerenja je svakako tehnologija te olakšan pristup velikoj količini informacija o hrani koju kupujemo i svakodnevno konzumiramo.
Osim kroz deklaracije koje nam i dalje čine važan izvor informacija, danas se dodano o hrani informiramo putem blogova, foruma ili mobilnih aplikacija. Vlastita iskustva nadopunjavamo preporukama i iskustvima drugih potrošača. Tehnologija nam omogućava da izravno i kontaktiramo osobe do čijih preporuka i savjeta držimo. Na taj način se pobliže upoznajemo i sa samim proizvođačima i njihovim proizvodima. U tom procesu najvažnija je otvorena komunikacija. Želimo znati koju i čiju hranu donosimo u vlastite domove i time prednost dajemo onima koji su po tom pitanju iskreni prema nama.
I baš zato postoji ruralina.com, kao jedina platforma koja kupcima vraća vjeru u iskrene proizvođače hrane.
Pogledajte odmah naše iskrene proizvođače klikom na link: PROIZVOĐAČI ISKRENE ORGANSKE HRANE
